Muzika istočne evrope zapravo nikada nije bila moja stvar; uopšteno govoreći, vidim reč "Balkan" i dosadno mi je … Ali, uvek postoje iznenađenja, posebno diskovi kao ovaj, čudan, lep i misteriozan koji je ponudio Darko Rundek, hrvatski muzičar koji je nekada bio član grupe Haustor, a sada predvodi uber-električni Cargo Orkestar… Uvodna numera je dovoljna da privuče pažnju svakom otvorenom pokloniku svetske muzike i to na prvo slušanje: ovo je muzika sa Balkana koju sluša vaša baba. Mešajući mračni i čudni džez-pop sa različitim stilovima karakterističnim za prostor bivše Jugoslavije, najviše romske i arapske melodije, Rundek stvara višesloji, višeznačni, umetnički zvuk. Ovaj muzika, jednako izazivajuća i potčinjavajuća, podseća slušaoce na ironojom natopljene postmoderne trubadure kao što su Tom Waits i Paulo Conte, koji su preneli svoju kreativnost u drugačiju stratosferu u poređenju sa mnoštvom sirovih roker i repera koji dave svojom muzikom.
Bilo kako bilo, iako je slovenska kultura meni i dalje strana i neprivlačna, i dalje mogu da prepoznam iskru genijalnosti i bezvremenosti na ovom albumu... Njega definitivno vredi preslušati.